Piše: Milan Mišić
Dosad se glasalo pet puta, iz toga je proistekla svojevrsna rang lista, ali sve može da bude ”puj pike ne važi”. Dosadašnja izjašnjavanja su, naime, bila neformalna i neka vrsta predstave za javnost. Pošto je ta igra završena, vrijeme je za pravo pogađanje.
Riječ je o izboru novog generalnog sekretara UN, koji od 1. januara treba da zamijeni južnokorejskog diplomatu Ban Kimuna, kome drugi petogodišnji mandat (na treći i neki sledeći nema pravo), ističe 31. decembra.
Ko će biti novi gensek „svjetske organizacije” svakako je manje važno od toga ko će, takođe u januaru 2017, stupiti na dužnost novog predsjednika SAD, ali nije ni zanemarljivo, a ovaj posao, koji se nekad obavljao isključivo u kuloarima, ovog puta je započet pokaznom vježbom iz transparentnosti, koja, kako stvari stoje, nije poslužila svrsi.
Što znači da se sve vraća oprobanom domunđavanju iza zatvorenih vrata: već za nekoliko dana počinje pravo glasanje, pri čemu će presudna biti volja pet velikih sila koje u petnaestočlanom Savjetu bezbjednosti, imaju pravo veta.
Ambasadori pomenute petorke će, za razliku od nestalnih članica ”svjetske vlade”, u rukama odsad imati crvene kartone, i onaj među devet preostalih kandidata (pet muškaraca i četiri žene) koji ”pocrveni”, ispada iz igre. Bez obzira na to da li je u dosadašnjim neobavezujućim glasanjima bio na prvom, drugom ili poslednjem mjestu.
Počinje, dakle, diplomatsko manevrisanje koje može da se završi brzo ili da se otegne – toliko da se već pominje i mogućnost da Ban Kimun dobije i dodatnu godinu.
Antonio Gutereš (Portugalija), Vuk Jeremić (Srbija), Miroslav Lajčak (Slovačka), Danilo Tirk (Slovenija), Suzana Malkora (Argentina), Helen Klark (Novi Zeland), Srđan Kerim (Makedonija), Natalia German (Moldavija) i Kristalina Georgieva (Bugarska – koja je posle neformalnih glasanja zamijenila neuspješnu Irinu Bokovu) – to su lica, odreda iskusne diplomate i političari – koja se nadaju laskavoj tituli i prestižnom poslu.
Od ove trke su odustali samo Vesna Pusić (Hrvatska), Igor Lukšić (Crna Gora) i Kristiana Figueres (Kostarika). Neobavezujuća glasanja su im, naime, nedvosmisleno stavila do znanja da su istinski autsajderi.
Kad je, još u decembru prošle godine, počeo izborni proces, mnogi su se obradovali što će se on obavljati otvorenije od dosadašnjih. To je bila ideja tadašnjeg predsjednika Generalne skupštine, 70-godišnjeg Danca Mogensa Liketofta. On je smislio ta ”probna glasanja”, na kojima su ambasadori Savjeta bezbjednosti aspirante rangirali tako što su njihovu kandidaturu ”ohrabrivali”, ”obeshrabrivali” ili konstatovali da o njima ”nemaju mišljenje”.
Rezultati su nominalno bili tajni, ali su saznavani čim su listići pregledani. Da je po tome, apsolutni favorit bio bi Gutereš; s drugim mjestom u završnom glasanju Jeremić je dobio nešto čime će ubuduće moći da se hvali, a solidno rangirani su ostali i Lajčak i Tirk.
Kad je proces počeo, fotorobot budućeg generalnog sekretara bio je da je žena (jer vrijeme je da se i na ovaj način potvrdi rodna ravnopravnost), da je iz Istočne Evrope (na nju je došao – neobavezujući – red) i da je ”dobar” i sa Amerikom i sa Rusijom. Jer sa izborom glavne sile složiće se i Britanija i Francuska, dok Kina ovoga puta nema svog miljenika.
Ispostavilo se, međutim, da idealnog, ili idealne nema. Gutereš je, navodno, neprihvatljiv Rusiji, jer dolazi iz NATO zemlje, dok je Jeremić, takođe prema tekućim glasinama, nepodoban za Ameriku (gdje mu se ne oprašta protivljenje nezavisnosti Kosova). Lajčak je, pak, doktorirao u Moskvi, koja je, kako se sugeriše, navijala za Bokovu, koja nije u milosti Amerikanaca).
Dakle, komplikovana geopolitička aritmetika, pa će rasplet biti svakako zanimljiv, a možda i iznenađujući. S tog stanovišta intrigantno je nominovanje Kristaline Georgieve, funkcionerke EU, koja je kao kandidatkinja Bugarske bila eliminisana na početku trke, a koja se u igru vratila pošto njena rivalka nije dobila podršku. Za nju, navodno, lobira i Angela Merkel, ali se još ne zna da li će proći ključni test: da se dodvori Americi i ne bude blokirana od Rusije (i obrnuto).
Na kraju, moglo bi da se desi da novi čelnik UN – čiji posao, u skladu sa zvanjem, varira od generala do sekretara: menadžer je posade od oko 45.000 birokrata i upravlja budžetom od 14 milijardi dolara – postane neko ko nije bio učesnik predigre. U svakom slučaju, pravi izbor tek počinje, u okolnostima kada novo zaoštravanje između Rusije i Zapada – zbog Sirije i izvještaja o obaranju malezijskog putničkog aviona iznad Ukrajine – ne obećava brzo puštanje bijelog dima iznad Istočne rijeke – signala da je izabran novi papa svjetske diplomatije.
(Autor je bivši glavni
i odgovorni urednik
,,Politike'')